Kako se zadovoljiti u životu?

Acharya Prashant: Pitanje kaže: "Što je zadovoljstvo i zašto trčimo iza toga?"

Nikada ne zaostajemo za zadovoljstvom. Mi trčimo iza druge stvari koja se zove "zadovoljstvo". Zadovoljstvo nije cilj koji treba postići. Sadržaj je trenutno. Zadovoljstvo je naša unutarnja punoća koja se otvara bez ikakve želje. Kad nema želje, onda znaš da je sve u redu! To je zadovoljstvo. To je svojstvena punoća, ne juriš za njom da je dobiješ.

Ali da, postoji još jedna riječ. Znate da bi rječnik rekao da su ovo dvoje sinonim, zadovoljstvo i zadovoljstvo. Ali u životima su ta dva pola odvojena. Vrlo-vrlo različito. Trčimo nakon zadovoljstva. Što ćemo reći? Mi kažemo da ako to dobijemo onda ćemo biti zadovoljni. Ono što slijediš uvijek je naprijed. Uvijek u budućnost. Jesam li u pravu?

Slušatelj: Da, gospodine.

AP: Da li ikada kažete da ću u ovom trenutku, ako nešto dobijem, biti zadovoljan? Jer ako kažete ovaj trenutak, onda kad kažete ovaj trenutak to je već postalo vrijeme, postalo prošlost. Dakle, defacto za kojim uvijek težite budućnosti. Nada u budućnost. Ako to dobijem onda ...

Bolest je trenutno. Da se osjećate nezadovoljno. I kakva je vrsta lažnog postupanja koja vam djeluje na pamet? Piše: "Učinite to i to će biti lijek." Ja trčim nakon zadovoljstva. Ovo trčanje dokazuje da nisam zadovoljan. U protivnom, zašto bih trčao nakon zadovoljstva?

Bolest je trenutno. Ali glupi um kaže: "Lijek je u budućnosti". Činjenica je da ako je bolest trenutno, mora postojati lijek. Kako današnju nesreću možemo izliječiti srećom sutra?

Nesretni ste u nedjelju. Kažete da se u utorak dogodi nešto što bi me učinilo sretnom i zadovoljnom. Čak i ako postanete sretni u utorak, možete li postati sretni u nedjelju? Ovdje je nedjelja i pred njom je utorak. Nedjelja je trenutno i nesretna sam. A moj um djeluje sjajno. U utorak piše da ćete nešto dobiti. Postigli ste cilj. I u utorak ste dostigli taj cilj i postali sretni. Čak i ako postanem sretna. Kada ću postati sretan?

L: Utorak.

AP: U utorak. A kad sam nesretan?

L: Nedjelja.

AP: Kada je bolest?

L: U nedjelju.

AP: Je li liječenje djelovalo?

L: Ne, gospodine.

AP: To je takav loš tretman, a um nastavlja raditi nakon zadovoljstva u budućnosti. Ne prestaje se promatrati nemir. Trenutak koji se promatra. Postoji zadovoljstvo.

Shvaćanje onoga što stvarno jest, zadovoljstvo je. To razumijevanje samo po sebi je puno, cjelovito, dovršeno. To ne znači da nakon nedjelje ne bi bilo akcije. Bilo bi sjajne akcije, ali ta će akcija proizaći iz zadovoljstva, a ne nezadovoljstva.

Naši postupci proizlaze iz nezadovoljstva, zar ne? Kažem da je danas nedjelja i nezadovoljan sam. Dakle, ponašam se tako da se zadovoljim?

L: Utorak.

AP: A kakva bi bila kvaliteta te akcije? Kad glumim kakvo ću raspoloženje imati? Razdraženo, očekivano i isto tako dosadno. Jer znate da je prava stvar u utorak. Pa, kako se trenutno osjećam? Danas je Nedjelja. Prava stvar je u utorak. Kako se trenutno osjećam? Jadno. Kvaliteta mojih postupaka bila bi loša, oboljela bi.

Postoji i druga vrsta radnje koja proizlazi iz zadovoljstva. Glumim, ali djelujem iz zadovoljstva. Već sam sretan i od te sreće glumim. I u toj akciji postoji velika energija, velika energija, sjajan osjećaj sigurnosti, mladolikost i stvarnost. Ne zbrka, ne nada, ne ciljanje, ne cilj.

Samo čista radnja koja proizlazi iz zadovoljstva. A onda je taj trenutak vlastiti rezultat.

Ne tražite rezultat u budućnosti. Postoji taj trenutak u kojem se radosno ponašam i taj je trenutak gotov. Dao mi je što može, a sad više nije. Došao je taj novi trenutak i ja djelujem u ovom novom trenutku. Ne veselim se ovom ili ovom ili ovom. Tu je sada i ovo je sada svoj rezultat i ja sam s tim zadovoljan. Ništa se ne može postići sutra ili prekosutra. Potpuno sam u tome.

Razumijete li?

L: Da, gospodine.